Došao je tiho i stao u govno.
Blože čuvaj Hrvatsku
Blog - kolovoz 2012
četvrtak, kolovoz 16, 2012

Osvanija je prohladni kolovoški dan, u osam ujutro nije bilo niti trideset stupnjeva po celzijusevoj ljestvici. Po merkalijevoj ljestvici je bilo čak i znatno manje stupnjeva. Danas je Velika Gospa, neradni je dan, stoji crveno u kalendaru, pa se ostalo doma. Oni koji su na godišnjem odmoru, današnji dan im se neće brojit u godišnji, pa ih lipo boli kurac. Ka Gospe dođe ova Velika Gospe na petnaestog osmog. Nisan neki stručnjak za religiozna i teološka pitanja, pa ne znan koja je šema s Big Lejdi? Zašto je ova Gospe Velika, a na osam devetoga je Mala Gospa? Kolika je Velika i kolišna je Mala Gospe? Bit će da ova velika ima okolo dva metra u visinu, a mala ima okolo metar ipo. Sigurno u svetačkoj košarkaškoj ženskoj reprezentaciji Velika Gospe igra centra, a Mala Gospe igra beka. I to beka šutera, onoga šta trpa trice. Ali zato Velika Gospe bolje i atraktivnije zakucava,  ne bi da je Er Đordan. Ta veličina od Gospe, Gospe mi, mora imat neke veze sa ženskom košarkom. Ja to mogu dokazat bez ikakvih problema: u žensku košarku je dobar Gospić, možda upravo zato šta je pod Gospinom zaštitom. Ajde mi reci, Gospe ti, u čemu je i kad Gospić bija dobar, osim u visini snježnog pokrivača, najnižoj temperaturi u šest ujutro i ženskoj košarci? U ničemu i nikad, a Gospe ima fetiš prema pripizdinama to je poznato i tako je oduvik. Ona se voli pokazivat po nekim špiljama, šumama i gorama po Francuskoj i Španjolskoj. Onda se u doba turskih ratova pokazala u Sinju i pomogla petorici alkara i trojici njihovih brkatih momaka da se obrane od opsade dva-tri miljuna Turaka. Gospe je poslala proliv na Turke i oni su se doslovno usrali od same pomisli na brčine alakara i njihovih momaka. Plus su još alkari ukrali konja glavnome turčinu i vikali mu sa sinjskih zidina: Turak - Turčine, napuši se kurčine! I danas se toga narod rado prisjeća kad se trče alka. Jesi bija ove godine na Alci? Jesan, na Vujici. A ni Gospina se pomoć ne zaboravlja, pa se hodačasti čudotvornoj Gospi sinjskoj.  Harni vjernici svake godine pješice opizde iz Splita i raznih drugih krajeva za Sinj. To ih pročisti, pješačenje od nekoliko sati usrid lita sigurno razveseli žlijezde koje izlučuju znoj. A poznato je da se znojenjem duša i tilo pročišćavaju. Onda kad se pročiste, odu malo na misu, posli toga na pečeno i po mogućnosti se dobro obloču u nekome od kafića po Sinju. A poznato je da u Sinju ima najviše kafića i inih ugostiteljskih objekata po glavi stanovnika. Sigurno je veliki ushit i ultimativno teološko prosvjetljenje nažderat se pečenog, pojist šećernu vunu (ka u luna parku) i popit dvadeset pivi u kafiću di treštu cajke. Ništa ne osvježava i ne pročišćuje dušu i tilo ka Ceca i Boban Rajović. Za Cecu san čuja, a ovoga drugoga san izgugla i mogu reć da je krasan momčić. Onako ćelav, samo mu fali rupa na vr' glave da izgleda ka kurac. Neman dovoljno hrabrosti da ga pustin na Jubito da mi malo zajodla, tako da ne bi zna njegove najveće hitove. Sigurno su to Srči pesak i Dete ti jebem reš pečeno. Ako te dvi pisme nije još snimija, nema straja, snimit će ih prije ili posli, ili on ili neko drugi. Jedan moj poznati mi kaže da ga je žena natirala ove godine da se prošetaju do Sinja za zavit Gospi. Pitan ga šta se zavitova, a on mi nije tija reć. Mojoj ženi su pale svakakve pizdarije napamet ali još joj nije palo napamet da idemo prošetat do Sinja, učinit lagani đir za Veliku Gospu. To ne bi bila veća pizdarije od ideje da idemo trenirat Šalšu, pardon Salsu. Lipo san joj objasnija da ja ne plešen, podsjetija san je da nisan plesa niti kad smo se ženili. Ne bi plesa da mi pucaju u noge ka' u kaubojskin filmovima! Ko ga jebe neka me osakate, neka me i ubiju. Ne plešem i gotovo, ni pod cijenu da se odma' sutra rastavimo. Čak ne virujen ni da se pleson može prizvat kiša, ukratko nema plesanja i točka. A kad smo već kod šalše, taj moj poznati mi je priča da je žena od jednog njegovog prijatelja, kad su išli ne noge do Sinja, cilin puten pričala kako ona kuva šalšu od poma. Ne razumin koji kurac ima šest uri pričat kako se kuva spiza, čija priprema traje cirka oko po ure? Kaže da ženska nije jezik uvukla cilin puten na noge do Sinja, da ih je umlatila sa šalšon nemilo, da in je svima ogadila tu inače lipu i tradicionalnu spizu. Kaže da je bila toliko dosadna, da je Gospe na sliku u crkvi u Sinju zaplakala od muke, kako ih je ta hodočasnica ispizdila. Pita san toga moga prosvitljenog  hodočasnika sa žuljima i upalom mišića u nogama da šta nije iša bos u Sinj? To bi bila pokora i još se moga uz put bičevat po leđima ili se tuć tavon po glavi, ka oni na Filipinima. Još san mu reka da je moga ić na jednu nogu do Sinja, a da opet učini zavjetni đir i bez umorit se. On je meni pita da kako može doć do Sinja samo s jednon nogon, a manje se umorit nego na dvi? Odgovorija san mu: uz pomoć naprave zvane romobil. On me gleda ka da san pobiga sa psihijatrije i samo je reka: Gospe mi, ti nisi normalan.  Odgovorija sam mu da ja nisam normalan u Gospodinu i da je moje kraljevstvo nebesko, a on neka pješači.

BlozecuvajHrvatsku @ 16:42 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
42668