Došao je tiho i stao u govno.
Blože čuvaj Hrvatsku
Blog
utorak, rujan 9, 2014

Nekako je ispalo u devetoj godini školovanja mog ljubljenog sina da je na mene doša red da mu iden kupit knjige za školu. Nisam ima sriće ili sam u prošlih osam godina potrošija sve izgovore i razloge zašto je bolje da mu knjige ide kupit Žena. Nije pomoglo niti kad san joj reka da moram ostat na poslu do jedanaest ipo navečer, da nakon toga iman dogovorenu kemoterapiju, pa dijalizu, pa da onda idem na biatlon i na posljetku iman svjetsko prvenstvo u bridžu. Ništa nije pomoglo i poslalo me u knjižaru sa spiskom knjiga koje će sin vjerojatno malo kad uopće i otvorit. Moja mudra Žena dobro zna s kim ima posla pa mi je posebno napomenila da ne idem kupovat knjige u biblioteku, da se tamo samo posuđuju knjige, pa se posli vrate. Dođem do prve knjižare i pokušam otvorit ulazna vrata, ali ne mogu. Unutra ima toliko ljudi da se od njih uopće ne mogu otvorit vrata od knjižare koja se otvaraju prema unutra. Puno je vode isteklo iz vodokotlića od kad san ja iša u školu i kad san zadnji put bija kupovat te pizdarije, pa se pokušavan sitit di još ima knjižara. Dođen do nje a isprid vrata je jedno 200-300 ljudi, uredno poredanih u koloni po dvoje. Neka idu u pizdu materinu, oni i knjige, iden provat nać još neku knjižaru. Iden gradon i poviše vrata od butige piše papirnica i uđem unutra, dobro je čeka samo par ljudi. Kupuju neke bilježnice, oštrila, tempere i pizdarije, kontam ja bit će su već kupili knjige i sad im se oće još samo par tih pizdarija. Dođem ja na red i pitam da imaju li knjige za prvi srednje. Prodavačica u mene gleda ka da sam kreten (a ka da nisam) pa mi kaže goospodine mi smo papirnica. Kažem ja da znam da nisu mesnica, pa knjige su od papira, nisu od čelika, jer da jesu, iša bi ih kupit u željezaru (da kojim slučejem nije prije par godina propala i otišla u pičku materinu). Ništa, pokuša sam još u velikoga Konzuma tamo ima svakih pizdarija, ali nema knjiga za prvi srednje. Zato sam sinu kupija veliku teku na kocke kojoj je na koricama Messi. Doša sam doma i normalno, Žena i sin su mi totalno ispalili na mozak šta nisam donija knjige i rekli su mi da se sutra ne vraćam bez knjiga doma. Kako mi nije padalo napamet di bi iša ako se ne mogu vratit doma, odlučija san sutra zaozbiljno kupit te jebene knjige, pa šta koštalo-koštalo! Zato valja složit pametnu taktiku, pa sam navija sat u 4 ujutro, da buden prvi na red i da kupim jebem knjige dok još nije gužva. Diga sam se u 4, obrija, obuka za na posal i krenija sam po mrklome mraku u lov na knjige. Isprid zgrade san vidija jednog susida koji je malo duže zabančija i tetura je pripito prema doma. Pita me on da di ću u ovu uru, a ja mu odgovaran da iden dignit mriže, da san se da u ribarstvo. Ko bi čoviku od srama reka koji smo mi doma ljubitelji pisane riječi i nauke općenito? Jebem ti mater skoro me dok san prelazia ulicu zalija oni kurčevi kamion šta pere cestu kad pretpostavlja da niko ne ide po njoj. E pa iden ja, iden kupit jebene knjige! Slavodobitno dolazin do knjižare s uvjerenjem da ću bit prvi, pričekat par sati i kad se otvori kupit šta triba i šlus. Ali malo kurac, isprid knjižare već stoji pedesetak krmeljavih roditelja koji su došli na istu ideju ka i ja. Nije bilo druge i sta san na kraj reda čekat da se otvori knjižara. I papirnica isto, poviše vrata piše knjižara i papirnica. Otvara se u 9 i zva san na posal i reka da mi danas pišu dan godišnjeg odmora jer iman neodgodive privatne obaveze. A ka da neman? U međuvremenu izad mene se skupilo još par iljada jadnika koji namjeravaju kupit knjige svojim kretenčićima. Otvorili su knjižaru i isprid knjižare su iznili jednu klupu i stolicu i tu je sila jedna stara sova šta radi u knjižari. I papirnici isto. Ona uzima molbe i životopise kupaca, koje će razmatrat povjerenstvo, stručni žiri i javni billježnik koji zasjedaju u podne i da će oni odlučit koje će kupce pustit u knjižaru. Doša san kod stare klimakterače (koji kurac ovu vrčinu ne pošalju u penziju?) i pita me za ime i prezime. Napomenila je da ne tribam između imena i prezimena reć i. Pita me ime oca, a ja na to odgovaram pitanjem čijeg? Gospodine budite ozbiljni, vaš način se neće svidit žiriju. Bija san ozbiljan da sam im djevojačko prezime matere, adresu, OIB, jesam li vlasnik nekretnine i motornog vozila, stručnu spremu i u lipu sam im reka kolika mi je plaća, plus da nisam kažnjavan i da sam gonjen jedino u tri pizde materine, ali to ih nije zanimalo. Onda me stara sovuljaga pitala da zašto želim pristupit u službene prostorije knjižare? Došlo mi je da joj rećem da vam svima unutra jebem mater, da se popnem na pult, popišam se po vama i žiriju i onda da zapalim sve jebene knjige. Nakon ovoga ne zamjeram nacistima šta su palili knjige, to je sigurno bilo na početku školske godine. Ali ugriza san se za jezik i odgovorija san joj kao žarko želim uć u knjižaru da mome nejakom i maloljetnom sinu, željnom znanja i nauke kupim prijeko potrebne knjige prijeko potrebne za nastavak njegovog školovanja. Na to je mudro zaklimala glavom i to zabilježila u formular. Da sam joj još krvnu grupu i rekla mi je da imam sriće, jer da sam slučajno grupa B negativna, oni mogu uć u knjižaru tek u petak, a da moja krvna grupa je na redu možda već danas ili najkasnije sutra. Da sam kraći životopis i nakon još par stotina pitanja i sat ipo to je bilo gotovo. Kad su od svih ljudi pokupili podatke stara kravetina je na megafon rekla da za sve one koje ne izabere povjerenstvo će se oraganizairat nagradno izvlačenje i da će deset najsritnijih među njima već oko Božića bit pušteni u knjižaru. Dok sam čeka sa žaljenjem sam konstatira da toliko dugo čekam, da mi je opet narasla brada ka u Sultana Sulejmana. Jebate pas te dlačurine mi rastu svugdi osim di jedino triba. U podne su počeli na megafon izvikivat imena onih koji su izabrani i da kako koga opet prozovu da može uć unutra. Kako koji kupac izađe s knjigama u kesu ima izraz lica ka da je dobija euro đek pot i pogleda te pogledom samo ti čekaj pizdo, moje su knjige tu! Konačno sam doša na red i počeja san čitat koje mi knjige tribaju: ponosno vičem engleski za prvi srednje! Gleda me jedna još starija prodavačica od one stare sove koja je uzimala podatke i pita me da ko je izdavač? Pitam ja nju da ko je izdavač čega ? Da izdavač knjige, jebe se meni ko je izdavač ili domaći izdajnik, nakon ovoliko čekanja dajte mi knjigu od bilo kojeg izdavača. Ili još bolje, dajte mi sve knjige od svih izdavača! Tako se ne mogu zajebat. Odlučija sam kupit čak i knjigu iz njemačkog jer knjige iz talijanskog kojeg mi sin uči, jebiga nema. Dajte mi još i knjigu žalbe, ilustriranu bibliju, vlak u snijegu i ježevu kućicu. I tehničku enciklopediju, liječenje čajevima, memento noorveškog jezika s gramatikom i negrađivanu knjigu od Nives Celzijus. I dajte mi još desetak bilo kojih knjiga po vašem izboru. Nakon puno dugih pregovora i lakši za par iljada novčanih jedinica domaće valute vratiija sam se doma. Kad sam konačno doša doma, svatija sam da sam toliko dugo čeka za kupit knjige, da mi je sin u međuvremenu krenija u drugi razred i da sutra mi valja ponovit cilu radnju s kupovanjem knjiga.



BlozecuvajHrvatsku @ 16:14 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
42668